Limun

Za liječenje angine, viška zeludačne kiseline, bolesti žuči, groznice, jetre, loše probave, rana, oboljenja usne duplje, trovanja (naročito amonijakom i šalitrom), promrzlina, ujedu insekata, opekotina, smetnji u krvotoku, prehlade, gripa, glavobolje, krvarenja iz nosa, migrene, za otklanjanje umora 

Limun (Citrus medica), suptropska voćka nešto manja od  pomorandže, plod je žuta jajasta bobica, ispunjena kiselom i sočnom kašom i košticama, bogat vitaminom C. Limunov sok i kora imaju široku upotrebnu vrednost u domaćinstvu. Industrijskom preradom iz limunovog soka i kore dobija se: limunovo ulje, limunova kiselina i limunov sok. Limunska kiselina dobija  se iz nezrelog ploda razlaganjem šećera pod dejstvom bakterija, a koristi se u medicini, proizvodnji osvježavajućih pića i za bojenje tekstila.

Limun se koristi kao dodatak jelima, zdrav osvježavajući napitak, u medicini i kozmetici. Nedovoljno su poznata ljekovita  svojstva ove sredozemne biljke, najvjerovatnije porijeklom iz tropske Azije, koja su zaista velika i dolaze od izuzetnog sadržinskog bogatstva ovog nevelikog ploda.

U limunu najviše ima vitamina C, a u njegovoj kori eteričnih ulja gorkog ukusa i prijatnog mirisa. Nije zanemarljivo ni prisustvo drugih vitamina (A, B1 i B2), zatim kalcijumove i kalijumove soli fosfora, gvožđa, magnezijuma, bakra, glikoze, saharože, fruktoze...

Ne kažu zato uzalud medicinari da je limun „antiseptičan, astringirajući, osvežavajući a djeluje i antiskorbutski“. Limun je  poznat u narodnoj medicini i kao pouzdano sredstvo protiv akni, mitesera, fleka na rukama, masnoće kože, zanoktica, bora...