Teško mi je u zadnje vrijeme, jer sve sto volim gubim. Čak odlaze i oni koji su rekli da nece nikad…

Teško mi je u zadnje vrijeme, jer sve sto volim gubim. Čak odlaze i oni koji su rekli da nece nikad, od tolike ljubavi, zelja i snova, dobijem hladnocu i drskost. da, to meni radi moja ljubav, koja se uvijek promijeni kad smo udaljeni, ne prepoznajem ga nekad..najgore je sto on zna koliko ja njega volim, koliko mi treba, pa mu se može.
Priznajem i ja sam ulazila u takve faze, kad bih ga mucila koliko sam bila hladna, ali ipak sad on dominira, a ja kupim sve u sebi, dok jednom ne zaustavim to ponizavanje, odbacivanje. Moj savjet je cure, ne zanosite se ako vam je lijepo godinu, dvije, ne vezite se, i nikad ne pokazujte koliko vam je stalo, jer ce te isplakati toliko suza, kao sto to cinim ja, tesko je jer sam nemocna bez njega povrh svega, jer zelim samo da ga poljubim i zagrlim.
Znam da ce tad biti sve kao prije, toliko ga volim ljudi moji, nikog kao njega, a znam da i on voli mene, toliko puta je to dokazao, zaprosio me, radio razne ludosti, samo da prodje ovo vrijeme koje je preostalo, da konacno budemo zajedno, tad cu biti najsretnija na svijetu. Inace zivimo u udaljenim gradovima, nekih 140 km, svaki 10 dana se vidjamo , i sve bude super tih par dana dok je tu , cim ode oboje se slomimo, on vise , i tih sljedecih 10 dana placem vise nego sto neko za godinu….